Mops (Pug)

Mops karakteristike – pas plemstva

Mops je jedna od najstarijih rasa pasa, poreklom su iz Kine gde su bili voljeni ljubimci Kineskih imperatora. Često se opisuju kao smireni, šarmantni i inteligentni psi.

Ova vrsta, koja se još može nazvati i pug, je upoznata sa kontinentom Europe u 16. veku. Nakon čega su postali popularni među kraljevskim porodicama Holandije i Velike Britanije. Pa je tako do 18. veka predstavljala najmoderniju pasminu plemstva.

Karakter mopsa i sposobnost izražavanja facijalnih ekspresija, na skoro ljudski način, čine ovu rasu neodoljivom.

Izgled mopsa – kompaktnost oblika

“Zdepast” je reč koja dobro opisuje građu mopsa. Mišićavo telo i mala veličina psa čine zanimljivu kombinaciju, sa tim da treba obratiti pažnju na ishranu. 

Idealna težina Visina Boja
  • Mužjak i ženka:

6,3 – 8,2 kg

  • Mužjak: 30 – 36 cm
  • Ženka: 25 – 30 cm
  • Srebrna
  • Kajsija
  • Žuta 
  • Crna

Glava mopsa je velika u poređenju sa ostatkom tela i okrugla, a krase je istaknute crne oči, koje se opisuju kao smele i brižne.

Njuška u odnosu na većinu drugih rasa je manje izdužena, tupa i četvrtasta, neki bi rekli i da izgleda spljošteno zbog toga. 

Uši su uglavnom crne boje i podsećaju na somot, a što se tiče oblika, dolaze u dve varijante: “Ruža” i “Dugme”. 

Kod oba tipa su uši podsavijene, ali je drugi tip popularniji među uzgojivačima jer su onda uši većih dimenzija i ne idu ka spolja, nego pravo.

Koža lica je poprilično debela sa dubokim i velikim borama, dok je na ostatku tela manje izraženo boranje.

Vrat je debeo, snažan, dovoljno dugačak i blago zakrivljen na gore, pa držanje glave deluje ponosno i izdignuto.

Telo je kockasto sa velikim strukturama kostiju, a noge su čvrste, dobro pozicionirane i paralelne kad se gleda od pozadi. 

Rep je, nakon karaktera, bitnija osobina koja čini da je pug popularn izborom širom sveta. Simpatičan rep je uvijen što je moguće čvršće Iznad kuka, a nekad se pravi i dvostruki uvojak, što se u svetu izložbi pasa smatra za savršenstvom.

Mops Pas Grad

Krzno i nega – naročito linjanje

Mops nije hipoalergijska vrsta i linja se u značajnim količinama tokom cele godine, sa malim promenama u zavisnosti od temperature. 

Nekima od njih je potrebno i svakodnevno četkanje, dok je ostalima jednom nedeljno, detaljno doterivanje dovoljno da se drži krzno pod kontrolom. Crni mops ima tendenciju da se manje linja, jer obično nema duplu dlaku.

Kratka, glatka i sjajna dlaka mopsa zahteva minimalno održavanje, nakon što se reši problem sa opadanjem.

Potrebno ih je kupati jednom u tri do četiri nedelje – makar delovalo da su čisti i da nemaju neprijatan miris, kako bi se regulisala količina ulja koju konstantno prave i izlučuju kroz dlaku.

Šišanje se nikako ne savetuje zbog duple dlake, koja im reguliše temperaturu i štiti od toplote i hladnoće.

Neophodno je čistiti svakodnevno oko očiju područje i brisati između nabora kože celog tela, kao i održavati uši čiste brisanjem par puta nedeljno.

Karakter – Inteligentan i veseo pug

Psi rase mops imaju ujednačen temperament, dostojanstvo i vedro raspoloženje sa puno ljubavi.

Pogodni su za domove gde će biti jedini ljubimac ili jedan od mnogih. Poprilično su opušteni i dobro će se slagati sa drugim psima i sa malom decom. Vole društvo i znaju biti izuzetno umiljati.

Ukoliko žive u stanu ili sa starijim osobama to neće biti problem jer nisu tip pasa koji mnogo laje, žvaće nameštaj ili zahteva veliku fizičku aktivnost. 

Mopsovi imaju tendenciju da spavaju više od drugih pasa i to u proseku 14 sati dnevno. Zbog toga su prirodno malo lenji, ali će svoje spavanje da usklade prema vlasnicima i da im se preostalih 10 sati posvete.

Oni obožavaju svoje vlasnike i odani su im, često znaju da ih prate iz sobe u sobu i uvek daju do znanja da su u blizini ispuštanjem različitih zvukova npr. frktanjem, hrkanjem i kijanjem.

Nijedan mops nije isti, pa tako se dešava, kao i kod drugih rasa pasa, da pojedini psi ove vrste imaju problematično ponašanje, koje uključuje lajanje, režanje, grizenje, cviljenje, pokazivanje dominacije, anksioznost i tvrdoglavost.

Dresura mopsa – udovoljavaju ljudima

Izuzetno su osetljivi psi kojima možete da povredite osećanja, da se ne savetuje strogo kažnjavanje kao metod učenja ove rase.

Najbolji savet je naći šta voli najviše, često to može biti hrana, igračka ili šetnja. Zatim te stvari se mogu iskoristiti kao nagrada za dobro ponašanje i slušanje. Ovaj metod je najefikasniji kad su u pitanju mopsovi.

Brzo uče, pametni su, dobro opažaju svet oko sebe, ali su i tvrdoglavi, što čini dresuru mopsa relativno lakom.

Nekoliko važnih koraka od značaja za proces treninga šteneta mopsa, starosti od 8 do 16 nedelja:

  1. Korisno je da mopsovi nauče da vole svoje ime. To će učiniti ako ga često puta čuju rečenog pozitivnim tonom i to najbolje posle što im se da hrana, poslastica ili nešto treće što vole.
  2. Odredite raspored aktivnosti kojeg ćete se pridržavati.  Ukoliko pas nauči šta i kad da očekuje manje će biti problematičan i imaće veće razumevanje situacije.
  3. Učinite da se osećaju prijatno u vašem domu i boksu. Psima nije prirodno da vrše nuždu i prave nered gde spavaju, iskoristite to u vašu korist.
  4. Naviknite ih na “gruming”, odnosno sređivanje. Potrebno ih je kupati, čistiti im lice i nabor, a ako se ne naviknu od malih nogu na takve aktivnosti mogu biti teški za saradnju i  opirati se procesu.
  5. Socijalizacija je važna za sve rase. Ona podstiče veću nezavisnost i društvenost, kao i zadovoljava urođenu radoznalost.
  6. Osnovne komande treba uvežbavati i ponavljati, kako bi uvek bili spremni da ih poslušaju bez obzira na prirodu situacije u kojoj su izrečene.

Treba imati na umu da mopsove treba izvoditi napolje “da se olakšaju” svakih četiri do pet sati, neki znaju da trpe i duže, ali je sve preko sedam sati jako nezdravo.

Imajući to na umu ne treba ih kažnjavati za nezgode kada se dese nego ih češće izvoditi. Ukoliko je problem obeležavanje prostora onda treba raszmisliti o kastraciji.

Pas Mops Spava

Zdravlje – učestalije zdravstvene tegobe

Prosečna starost mopsa je od 12 do 15 godina. Na ovaj broj ima uticaja i pol psa, pa tako su ženke nešto dužeg životnog veka nego mužjaci.

Sem pola, pugovi imaju više zdravstvenih problema svojstvenih za rasu i u proseku znaju biti nezdraviji od drugih vrsta. 

Prema istraživanjima iz Velike Britanije, mops ima skoro dvostruko veće šanse da doživi jedan ili više poremećaja godišnje, u poređenju sa pripadnicima drugih vrsta.

Navešćemo u nastavku koje su to bolesti učestale kod ove pasmine.

    • Sindrom brahicefalnog opstruktivnog disajnih puteva (BOAS) – Izaziva poteškoće u disanju. Uzrok ovog problema jeste skraćenost njuške i tendencije uzgajivača da ona bude što utisnutija.
    • Niz problema sa očima, uključujući suve oči, infekcije, čireve rožnjače ili traumu, zbog plitke očne duplje.
    • Problemi sa očnim kapcima – entropija i ektropija uzrokuju savijanje kapaka prema unutra ili prema spolja što izaziva  iritacije oko.
    • Infekcije kože, posebno u naborima kože oko lica i repa, koji se moraju svakodnevno čistiti da do ovog ne bi došlo.
    • Luksacija patele gde čašice kolena privremeno klize sa svog mesta, zbog čega zna doći do šepanja.
    • Encefalitis pasa mopsa (PDE) Stanje koje uzrokuje slepilo, napade i otežano hodanje. Ovi simptomi se postepeno pogoršavaju i na kraju mogu biti fatalni.
    • Hemivertebrae – ovo je stanje u kome su kosti kičmenog stuba deformisane.
    • Displazija lakta i kuka obično nasledna i najčešća ortopedska bolest koju ima veliki broj pasa usled poremećaja u anatomiji i razvoju.
    • Pertesova bolest – genetsko oboljenje koje zahvata male rase pasa i dovodi do aseptične nekroze glave bedrene kosti.
  • Hipotireoza – prirodni nedostatak hormona štitne žlezde.

Ishrana mopsa – oprez mole za hranom

Ova rasa je sklona debljanju i osetljiva je na određene aditive, što čini izbor najbolje hrane važnom odlukom.

Suva hrana za pse je bolji izbor zbog zdravlja zuba i čvrstine stolice, ali postoje izuzetci ukoliko psu nedostaju zubi ili zbog nekog drugog razloga ne podnosi kompletno suv obrok, onda je u redu pomešati sa konzerviranom hranom, sipati bujona ili vode i sačekati da se omekša.

Mopseve starije od 12 nedelja je pogodno hraniti prema doslednom rasporedu, kako bi se osigurala količina unosa hrane. 

Preporučljivo ih je hraniti tri obroka dnevno i između im davaati suve poslastice. Ovaj metod odgovara većini pripadnika ove rase, a može pomoći i kako ne bi došlo do povraćanja žuči iz stomaka.

Ukoliko vidiete da nisu zainteresovani za obrok popodne možete preći na dva obroka ili kako bi uskladili sa vašim mogućnostima da ih izvedete napolje. Pošto pri unosu hrane ćesto dolazi do potrebe za pražnjenjem creva od ostatka prethodnog obroka.

Količina hrane po obroku zavisi od kvaliteta hrane odnosno proizvođača, ukoliko je brend od poverenja onda možete da verujete preporučenoj količini na pakovanju.

Potrebno je da znate težinu psa da bi izračunali količinu hrane za dan i podelili je na dva ili tri obroka.

Dodatno, date mere su obično izračunate za potrebe zdravih i aktivnih pasa, te treba imati na umu ukoliko pas nije naročito aktivan iz bilo kog razloga, da mu je potrebno manje kalorija dnevno.

Podrazumeva se da dobijaju i suve “užine”,  tri do četiri puta dnevno, nezavisno od utvrđene količine hrane date za obroke. 

Ove poslastice će pomoći da sačeka naredni obrok i savetuje se da i one budu prema rasporedu, jer mopsovi znaju da budu uporni u nameri da mole za hranom.

Retko kad je potrebno brojanje kalorija, čak i kod pasa veće težine nego poželjne, važnije je obezbediti kvalitetnu hranu i dnevne fizičke aktivnati.

Treba voditi računa u izboru hrane, jer dosta sastojaka koji se nalaze u mnogim brendovima hrane za pse mogu biti ozbiljno štetni za mopsa i uzrokovati sve, od alergijskih reakcija do ozbiljnih zdravstvenih problema, povezanih sa dugotrajnom konzumacijom.

Cena mopsa – široka ponuda

Ukoliko ukucate mops cena izaćiće čitav niz dostupnih oglasa. Prodaja mopsa se kreće od minimalnih 50 evra do maksimalnih 500 evra za štene. Međutim, najveći broj štenaca je procenjeno u rasponu od 150 do 250 evra. U tom rangu je moguće kupiti i rezervisati mopasa sa papirima i da je vakcinisano.

Opcija “dogovor” otežava uvid u precizniji raspon željenih cena za štene mopsa.

Etičnost uzgajanja mopsa – moralna dilema

Poželjan izgled ove vrste, koji podrazumeva kratku njušku, zna često da izazove razna oboljenja, što je dovelo u pitanje etičnost uzgoja. 

Brahiocefalične životinje, sabijenih kostiju lica, mogu patiti od teškog respiratornog stanja izraženog:  glasnim i otežanim disanjem na usta, zadihanošću, hrkanjem, kašljem, mogućim epizode nesvestice, netolerancijom fizičkog napora, plavim ili ljubičastim desnima i jezikom, povraćanjem i otežanim uzimanjem hrane.

Dodatno, učestala je nemogućnost da se ohlade i  zatvare očne kapake.

Rase sa brahicefaličnim sindromom su u mnogim aviokomopanijama zabranjene na letovima, zbog predostrožnosti i prethodnih slučajeva tragičnih posledica.

Mopsovi nisu oduvek imali anatomiju glave kakvu možemo u novije vreme videti,  1880-ih su bili sličniji bokserima po strukturi lica.

Postoji napor da se vrati sličan stil u nadi da će se otkloniti visoka stopa smrtnosti i povreda kod mopsa zbog respiratornih problema .

Ovakav tip bi podrazumevao ukrštanje sa drugim vrstama, čime bi se izgubila čistokrvnost i mogućnost  takmičenja na izložbama pasa.

Razmnožavanje je takođe otežano zbog anatomije, kao npr. veličine glave u poredjenju sa ostatkom tela i malih kukova, zbog čega se odgajivači okreću veštačkoj oplodnji i carskom rezu.

Završna reč

Mopsovi iako ukrasna vrsta nisu nikako dekoracija i modni dodatak. Ovo je mala rasa sa puno karaktera, koja će vas dugo godina zabavljati i biti vam veran prijatelj.

Pogodni su za život u stanovima, dobri su sa malom decom i kao jedini ljubimci, sve dok dobijaju potrebnu fizičku aktivnost koja će im držati težinu pod kontrolom i dosta maženja, biće srećni i zadovoljni.

Željni pažnje, ljubavi i nežnosti nikad vas neće ostaviti da se osećate usamljeno. Prilagodiće se vama i vašem rasporedu u želji da vam udovolje.

Mane su zdravstvene posledice koje je teško izbeći zbog same prirode vrste, zbog čega su redovne kontrole kod veterinara sa procenama disajnih puteva neophodne.

Dodatno svakodnevno četkanje i čišćenje između nabora je prekopotrebno, kako zbog urednosti doma, tako i zbog izbegavanja infekcija kože.